| siječanj, 2009 | ||||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Nemojte mi zamjeriti što vam nisam vratila komove. Vraćam ih s drugim blogom. Sjetila sam se i ovoga bloga i za novi post izabrala čudnu temu. Zar nikada ne osjetite osjećaj samoće? Onaj osjećaj u kojemu nema samopouzdanja, koji vam govori da te svi mrze i da si sam na svijetu. Osjećam to svaki dan. Dođem u školu, sjednem u razred i ne izlazim do poslije trećeg sata. U školi progovorim nešto više od 10 riječi. Ne pričam s nikim. Izdvojena sam. /
Nisam ja to odlučila. Jednostavno nas je svađa svladala. Više nismo prijatelji. Ako se pitate o čemu govorim, radi se o mojoj bivšoj prijateljici koja mi je dosada bila jedina utjeha. Sada sam sama u pustinji. Ta me prijateljica totalno ugrovažava i kao da se urotila protiv mene. Mrzim ju. Ona nema pojma što mi je učinila. Misli samo kako ona to kaže da sam se raspekmezila i da sam ja obična krava. Evo joj ga. Ona nema pojma. =(
Dragi moji evo mene opet. Dosadna sam zar ne? Blog mi je nov, pa ću ove dane pisati puno, a poslije će ovaj blog pasti u zaborav. Tako to ide.
Nadam se da ste na toplome. Da pijuckate topli čaj ili slatku čokoladu. Nadam ste da ste zdravi i čitavi, da niste bolesni...Da ste dobro, da čitate neku lijepu ljubavnu knjigu ili da gledate neki zanimljivi zimski film. Ja moram slušati zvuk usisavača od kojih mi se naježe dlačice na ruci.xD. Zimsko čiščenje...moja mama je pravi Danny Tanner iz Pune kuće...užas! Umjesto da uživam u glazbi pokrivena dekom, ja sva živčana slušam pojačanu televiziju, hrkanje moga djeda i zvuk usisavača. Tako je meni-grozno. Zimski su mi dani koma. Grozni. Jezivi. Dosadni. I puni obaveza. Mp3 mi je pokvaren, također i radio. Hmf, opet onaj usisavač. Više se ne mogu skoncertriati niti na post. Žao mi je, moram ići. Volim vas sve.
Što vi mislite o internetskoj ljubavi? Jeste li ju ikad doživjeli?
*sliježe ramenima*
Neznam, ali kad ju osjetite(ili ako ju osjetite) sigurno ćete poluditi. Kao ja. Svaku večer, svaki dan mislim na njega. Pokušala sam to izbaciti pisajući pjesme, ali opet ništa. Sve je opet isto. Najgora stvar je što već dugo nisam vidjela njegove pravopisne pogreške koje je brzo tipkao, njegove filozofije i raspravljanje o knjigama. On je negdje daleko, na nekom putovanju bez kompjutera. I TO ME UBIJA!
*dere se*
Ne mogu više izdržati niti dan, a da mi se ne pojavi 'imate novu privatnu poruku' i da u njoj pročitam svježe istipkano volim te. Ne mogu!
*čupa kosu*
Pokušala sam mu se javljati mailom, ništa. Pokušala sam ga dobiti msn-om, ništa. Pokušala sam ga naći na Facebooku i opet ništa. Ljubav me ubija! Rijetko koji ljudi dožive ovo iskustvo kao ja...rijetko koji. Ali oni koji to doživljaju, ili su doživjeli, molim vas dajte mi savjet! Ja ludim! Zračim samo ljutnjom i frustracijom zato jer ga nema. Na forumu ga nema već tjedan dana i više. Upomoć!
*viče*
Još malo i dođeh do granice ludosti...a čak mu ni sliku nisam vidjela! Svaki dan mislim susretu s nekim visokim, crnokosim dečkom. Ali ništa! A ja sam još zaljubljena! Help!
*guta Raffaello, maše i diže se s stolice*
